Iako sam veliki zaljubljenik u Španiju ovo mesto nije bilo na mojoj listi gradova koje moram obavezno posetiti. U njemu sam se našla sasvim slučajno, na nagovor svoje prijateljice. Iskreno nisam imala neka velika očekivanja, a opet svaki dan ovde bio je novo iskustvo. Upravo zbog toga bih ovaj tekst započela jednim citatom, jer on na pravi način opisuje moj susret sa mestom koje cu pokušati da vam kroz tekst približim. “Putovanja vas prvo ostave bez reči, a onda vas pretvore u pripovedača.” (Ibn Batuta, 1304-1369, najveći putnik islamskog sveta).
Sigurna sam da je većina vas čula za grad Alikante. Na samo 8 kilometara od centra grada nalazi se Playa San Juan. Iako sam naziv kaže playa, nije reč samo o plaži već i delu grada koji je nastao u produžetku Alikantea. Neki spisi govore da je ovaj deo grada nastao još u VIII veku kada su arapi iz severne Afrike stigli do španskih obalskih gradova sa namerom da ih osvoje. Pošto su u tome i uspeli počeli su polako da naseljavaju ovaj deo i da prave svoje džamije. Jedna od džamija je ostala sve do danas kao sećanje na arapsko osvajanje . Ova nekadašnja džamija, a sada crkva nosi ime po islamskom proroku , San Juan Bautista. Ovaj naziv su arapi dali ne samo džamiji vec i delu grada koji su naselili. Mesto je kao i Alikante bilo ponovo vraćeno Špancima 1246godine, ali je naziv zadržan.
Iako se mesto u istorisjskim spisama pojavljuje mnogo ranije tek se avgusta 1933godine odobrava projekat za izgradnju prvih stambenih objekata, hotela, pošumljavanje i stvaranje parkova, a januara 1934 se odobrava izgradnja puta koji će ovaj deo grada povezati sa centrom Alikantea. Tek krajem XIX su Španci počeli da pokazuju interesovanje za ovim mestom, tada počinje vrtoglavi razvoj Playe San Juan.
Danas mogu slobodno reći da ono polako postaje mondensko letovalište. Do pre par godina ovde su dolazili uglavnom stanovnici Alikantea u želji da pobegnu od turista koji svakog leta opsedaju ovaj grad ili pak Madridjani koji u moru traže spas od dugog i toplog leta na madridskom asfaltu. Uglavnom su to bile porodice sa decom ili stariji bračni parovi. A poslednjih par godina sve više turista i iz drugih zemalja dolazi da poseti čuvenu Playu San Juan. Ovo mesto je i nekada bilo, a donekle je i sada, rezervisano više za one sa dubokim dzepom ili pak one koji žele da izdvoje novac zarad ugodjaja koji je ovde zagarantovan. Hoteli su ovde tokom sezone često prebukirani I smeštaj morate tražiti u privatnim apartmanima gde su cene ne tako retko veće nego u hotelu.
Celo naselje je sastavljeno od nekoliko stambeni kompleksa unutar kojih se nalazi od 4 do najviše 10 zgrada. Bazeni, zelene površine sa klupama, igralište za decu, zatvoreni deo za igranje dece, teniski tereni, teretana, sauna i još mnogo toga samo su neke od prednosti života unutar ovih kompleksa. Malo je gradova koji su ovako dobro uredjeni. Primetićete da su stanovnici Playe San Juan pravi hedonisti, a kako i ne bi bili. Ono sto celom mestu daju neku notu luksuza jesu široke avenije, prelepi drvoredi i veliki broj statua od bronze.
Stanovnici Playe San Juan vole svoje vikende da provode u čuvenom golf kompleksu, Alikante Golf. U okviru njega se nalaze, pored terena za golf još i restoran, hotel, tržni centar. Savršeno mesto čak i za one koji ne vole ili pak ne znaju da igraju golf.
U produžetku Playe San Juan je čuvene plaža Muchavista. Plaža Muchavista je jedna od skoro 600 plaža u Španiji koja nosi plavu zastavu, što znači da ispunjava niz uslove od čistoće vode i čitave plaže, do obezbedjenosti i sigurnosti posetilaca i kupača. Dušina plaže San Juan zajedno sa plažom Muchavista iznosi preko 6km. Najfiniji zlatni pesak, tirkizno plavo more, prostrano šetaliste pored mora sa brojnim atrakcijama namenjenim deci stavljaju ovo mesto na listu sve popularnijih letovališta. Ovde možete tokom čitave godine uživati u lepom vremenu. Najhladnije je tokom decembra, januara i februara kada se dnevna temperatura kreće izmedju 11-15 stepeni, dok su leta dosta topla sa temperaturom preko 40. Upravo zbog ove klime sezona kupanja za turiste počinje dosta rano, a za neke od stanovnika ni ne prestaje tokom cele godine.
Takodje postoji veliki broj restorana i čuvenih chiringuitos tj barova na plaži. One koje iz svog iskustva mogu da vam predložim jesu La Mafia, Azul Playa i Casa Julio. Što se tiče gastronomije, blizina Valensije je dosta uticala tako da su pirinač i morski plodovi dosta zastupljeni. Ono što još morate da probate ukoliko se nadjete ovde jeste sladoled. Na samom šetalistu pored mora nalazi se poslastičarnica Helados Mira Jijona. Sa svoja dva lokala jednim u starom delu grada Alikantea i drugim ovde, već nekolko decenija pravi najbolji sladoled. U ponudi imaju više od 40 vrsta, jednostavno nećete moći da im odolite.
Playa San Juan je odlično povezana sa Alikanteom i za nesto manje od dvadeset minuta linijomL4 možete se naći u centru. Cena karte u jednom pravcu je 1,35e, a možet uzeti i bon od 10 vožnji po ceni od 7,60e. A ukoliko volite duge šetnje duž plaže možete i na taj način doći do centra grada. Sigurna sam da će vam se ova skoro dvočasovna šetnja dopasti.
Na mestu gde se spajaju Playa San Juan i Alicante nalazi se Cabo de la Huerta. Ovo je plaža sa prelepim malim stenama koje zapljuskuje more. Mesto odakle se vidi Benidorm. Ono sto je još bitno napomenuti jeste da je Alikante čestim autobuskim linijama povezan i sa Benidormom i Valensijom pa vam letovanje ovde pruža mogućnost da za malo utrošenog vremena i novca obidjete što više. Po meni je Alikante grad legendi iz razloga što svaka zgrada, zamak ili ulica u ovom gradu krije neku svoju priču, nešto što se već više vekova prepričava kako medju stanovnicima tako i medju turistima. Ovih nekoliko veličanstevnih mesta su samo deo onoga čime Alikante privlači turiste.
Castillo de Santa Bárbara Zamak se nalazi na samom početku Alicantea. Na planini Benacantil , na visini od 166metara. Zamak potiče još iz IX veka kada su Arapi, pokorili ovo područje. Postoji legenda pod nazivom “la Cara del Moro” koja kaže da je vladar Alikantea imao prelepu ćerku koja se zvala Cantara. Upravo zbog svoje lepote imala je i mnogo udvarača, medju kojima su se isticali Almazor i Ali. Otac je da bi odlučio za kojeg će dati svoju ćerku rešio da ih stavi na probu. Tako je Almanzor morao iz Indije da donese najkvalitetniju svilu i začine, Ali je trebao da prokopa kanal kojim bi vodu došla u Alikante iz mesta Tibi koji se nalazi na reci Monnegre, čuvenoj po lekovitom dejstvu. Almanzor je svoj posao ispunio za razliku od Ali koji se sve svoje vreme proveo u udvaranju umesto u ispunjenu očevog zahteva. Upravo zbog toga je otac rešio da ćerku uda za Almanzora. Ovo se nije dopalo njegovoj ćerki koja je već bila ludo zaljubljena u Ali. Ali nije mogao da podnese to da će njegova voljena postati žena nekog drugog i skočio je sa planine Benacantil. Kada je to saznala devojka odlučuje da skoči za svojim voljenim. Otac posle par meseci umire od tuge za svojom ćerkom. Legenda kaže da je posle smrti očev lik ostao uklesan u planinu. Vlast i stanovništo su bili žalosni zbog smrti dvoje mladih i rešili da u njihovu čast spoje njihova imena Ali i Cantara i otud naziv Alicántara tačnije Alikante.
Parque de la Ereta Ovaj park se nalazi u podnožju zamka i pruža neverovatan pogled na Alikante. Ovde možete uživati u prirodi, na klupicama koje su postavljene duž celog parka. A ukoliko niste baš ljubitelj piknika onda mozete posetiti restoran Etera i uživati u vrhunskoj usluzi i hrani. Zbog ljubavne legende i divnog pogleda ovaj restoran je savršen za romantičnu vec+čeru. Radnici ovog restorana kažu da je upravo ovde zaprošeno najviše devojaka.
El Barrio de Santa Cruz Takodje u podnožju zamka nalazi se stari deo Alikantea koji je bez sumnje i najlepši deo grada. Uske ulice koje su isključivo za pešake, sa belim kućicama čiji su prozori puni šarenog cveća ostaviće vas bez reči. Ovo je mesto iz nekog drugog vremena, iz nekog drugog sveta. Stari tradicionalni barovi i restorani poput El Rincón de Antonio ponudiće vam čuveno piće mistela koje sami proizvode. Reč je o piću čiji je proces pripreme sličan kao i kod belog vina, osim što mistela sadrži veći procenat alkohola u sebi i što svojom gustinom i slatkoćom više podseća na liker.
Paseo de la Explanada Stanovnici tvrde da je ovo šetalište za Alikante isto što i koloseum za Rim ili Ajfelov toranj za Pariz. Ispod gustih palmi krije se šetalište dugo nešto više od 500m, popločano mozaikom gde se poput talasa mešaju crvena, bela i plava boja. Može se slobodno reći da je ovo šetalište simbol grada, mesto koje se nalazi na razglednicama, mesto koje svaki turista poseti. Šetajući ovuda možemo videti neke od najznačajnijih i najstarijih zgrada Alikantea, uključujući i zdanje Carbonell. Zanimljiva je priča kako je nastalo ovo zdanje. Naime Enrique Carbonell, poslovni čovek iz mesta Alcoy je jednom priliko došao u Alikante. Medjutim stigao je prljav što je izazvalo probleme u luksuznom hotelu Palace, gde je trebao da odsedne. Čim je stigao u hotel bio je zamoljen da pronadje drugo prenoćište jer navodno nije bio dostojan tog hotela. Carbonell se toliko naljutio da je platio da se pored hotela izgradi kuća luksuznija od hotela koja će nositi njegovo ime.
La Playa del Postiguet Paralelno sa Paseo de la Explanada nalazi se gradska plaža Playa del Postiguet. Ovaj raj sa belim peskom utočiste je velikog broja stanovnika tokom letnjih meseci. U produžetku plaže nalazi se luka Alikante i šetaliste uz luku, takozvano Paseo Maritimo de Alicante. Ovo šetalište je pre par godina ukrašeno led rasvetom u plavoj boji i boji zlata. Šetnja ovuda u večernjim satima je prosto čarobna. Novom izgledu ovog šetališta doprinose i pergole koje svojim izgledom podsećaju na krila albatrosa i fontana.
Rambla de Méndez Núñez Kao što Barselona ima svoju Ramblu tako i Alikante. Ona razdvaja centar i stari deo grada. Takodje spaja šetaliste Explanada de España i luku sa avenijom Alfonso el Sabio na kojoj se nalazi gradska pijaca. Ukoliko volite šoping onda je ova ulica zajedno sa avenijom Maisonnave pravi izbor. Ovde možete naći veliki broj kako onih tradicionalnih radnji tako i onih svetski poznatih.
Kao što sam i počela tako bih i završila ovaj tekst, citatom.
“Najživopisnija putnička iskustva obično se dešavaju slučajno i stvari koje će učiniti da se zaljubite retko su one koje su vas odvele tamo.” (Rolf Pots, američki putopisac)