U mestu Reus nadomak Barselone rođen je veličanstveni Gaudi. U Barselonu dolazi 1883. kao mladi student arhitekture. Smatra se ocem Barselone jer Barselona se upravo zbog njegovih dela izdvaja od ostalih španskih gradova. I kad bolje razmislimo pitanje je da li bi Barselona bila ovoliko popularna turistička destinacija da nije bilo Gaudija i njegovih maestralnih dela. A ovako je sve počelo. Gaudi je tokom studija radio na nekoliko dela kao pomoćnik slavnih arhitekata poput Josep Fontserè, Francisco del Villar i Joan Martorell. Neposredno pošto je zvanično postao arhitekta, Gaudi je angažovan da projektuje ulične svetiljke (katalonski: fanals) na trgu Plaça Reial, ovaj trg i danas važi za jedan od najlepših mesta u gradu. Potom biva angažovan na izgradnji prve svoje veće građevine Casa Vicens. Neki izvori navode da je ovo jedno od prvih modernističkih dela u Evropi. Naručilac projekta bio je Manuel Vicens, vlasnik fabrike opeke i keramike koja je sama proizvela deo pločica na fasadi. Kuća je doskora bila u privatnom vlasništvu, ali je prodata jednoj banci iz Andore koja planira da je pretvori u muzej.
Pod patronatom bogatog industrijalca i političara Eusebija Güella nastala su neka od Gaudijevih najvećih i najznačajnijih dela. Njihova saradnja a i prijateljstvo počelo je rekonstrukcijom Güellovog imanja ( Pavellons Güell ), a najupečatljiviji deo je kapija na kojoj je prikazan zmaj Ladon koji u grčkoj mitologiji zajedno sa Hesperidama čuva stablo sa zlatnim jabukama. Potom sledi Palau Güell - Palata se nalazi u jednoj od uličica koje izlaze na čuvenu Ramblu. Koliko je bio predan u svom radu, najbolje govori činjenica da je kreirao čak 25 različitih rešenja za fasadu. Posebno je interesantan krov, čiji bajkoviti dimnjaci predstavljaju uvertiru za čuvene krovove kuća Milá i Batlló. Uporedno sa Palatom radio je i na školi i samostanu Collegi de les Teresianes. Ova zgrada je nešto prostija i rigidnija, u skladu sa namenom. Naročito je zanimljiva sličnost ove zgrade sa palatom Güell, pošto je Gaudi na njima radio istovremeno.
Još dve uticajne porodica su Gaudiju poverila izgradnju jeste. Prva je bogata porodica Calver. Bavili su se proizvodnjom tekstila. Casa Calvet je poslednje Gaudijevo delo završeno u XIX veku. Ovim delom otvara naturalističku etapu svog stvaralaštva, u kojoj se više okreće organskim oblicima iz prirode. Ova etapa doneće već pominjana remek-dela – kuće Milá i Batlló, kao i Park Güell. Casa Calvet je jedina zgrada za koju je Gaudi za života dobio nagradu. Bogati gospodin Miralles bavio se proizvodnjom i prodajom građevinskog materija i snabdevao je istim nekoliko Gaudijevih poduhvata. Videvši delakoja je Gaudi uradio odlučuje da mu poveri izgradnju svog doma, Portal Miralles. Gaudi je trebalo da projektuje kompletno imanje, ali je na kraju urađena samo kapija sa okolnim zidom. U njenom podnožju danas se nalazi Gaudijeva statua. Najskrovitije od svih Gaudijevih ostvarenja u Barseloni jeste Bellesguard. Zvanično ime je Casa Figueras, ali je svi zovu Bellesguard, što na katalonskom znači „lep vidik“ (ime bečkog dvorca Belvedere ima isto značenje). Ranije se na ovom mestu nalazio dvorac koji je podigao aragonski kralj Martin I početkom XV veka. Godine 1900. započinje radove na parku Güell koji će trajati sve do 1914. Potom sledi izgradnja najpoznatijih građevina u Barseloni Casa Batlló (1904-1906), La Pedrera (1906-1912) i Sagrada Família čija izgradnja traje od davne 1909.