Ono po čemu je Asturias još poznat pored netaknute prirode, šarenih kućica koje krase ribarska sela i srdačnih ljudi jeste sidra. Sidra je tradicionalno piće ove pokrajne i svojim ukusom podsetiće vas na vino ali u isti mahu i na rakiju. Ukoliko građane pitate šta je sidra reći će vam da nije ni vino, ni rakija već piće samo za sebe. Barovi u kojima se služi sidra nazivaju se sidrerije. Karakteristično je još da sidru možete naći i probati samo ovde jer legenda kaže da se gubi pravi ukus čim napusti teritoriju Asturiasa. Ono što je još karakteristično jeste da se sipa sa visine u velikim čašama i to sa dva prsta i poslednji gutljaj se uvek ostavlja i baca na pod. Neki kazu da je to za sreću, dok drugi tvrde da se na taj način malo ispere čaša za sledećeg koji će piti iz nje. Naziv sidra potiče o latinske reči “sicera” što znači opojno piće. Po nekim saznanjima stanovnici drevnih civilizacija Egipta, Vizantije i Grčke voleli su da piju piće slično ovome. Piće se pravi od jabuka, tačnije od tri vrste jabuka slatkih, kiselih i onih malo gorkih. Od 150kg jabuka možete dobiti u proseku 100l ovog pića. Postoje dva tradicionalna načina pravljenja sidre. Jedan je da se voće melje u velikim i teškim mlinovima sa kamenim točkom, a drugi još stariji i tradicionalniji jeste da se u velikom drvenom koritu jabuke ručno gnječe uz pomoć velikih drvenih tučkova. Ovaj drugi metod je zastupljen u selima pokrajne Asturias. Sok koji se dobije od izgnječenih jabuka drzi se u drvenim buradima na temperaturi od 15-20 stepeni. Proces fermentizacije traje od 2-4 dana u zavisnosti od zrelosti jabuka. I naravno što je proces duži piće je jače. Deo grada pod nazivom Llano osim što je najnaseljeniji ima I najviše sidrerija, neke su tu I više od 70-80godina kao porodični posao već generacijama. Svake godine u avgustu se obeležava praznik sidre. Na ovaj praznik podsetiće vas statua izrađena od flasa ovog pića koja se nalazi u samom srcu grada na mesta gde se spajaju čuvena ulica Corrida, dve plaže i glavni trg Plaza Mayor.
Kada govorimo o sidrerijama neke od ovih jednostavno ne smete zaobići;
Los Campinos - nalazi se u blizini šetalista Begoña. Lokal u tradicionalnom španskom stilu jedan je od najstarijih u gradu. Enterijer je sačinjen od starih drvenih stolica I stolova, papirnih stolnjaka, bez modernih detalja. Jedini detalj koji krasi ovu sidreriju jeste stari duh Španije i glasni španci.
El Lavadero je smestena u srcu Cimadeville tačnije na trgu Arturo Arias. Ovaj trg stanovnici zovu još I Lavdaderu po sidreriji ili trg Tabacaleru po fabrici duvana koja se nalazila na ovom mestu. Naime u jednoj od gradjevina koje krase ovaj trg nekada se nalazio ženski manastir a potom I fabrika duvana u kojoj su radile isključivo žene. Ono sto ovaj trg čini posebnim jesu stepenice u polukružnom obliku koje zauzimaju skoro ceo trg. Gosti ove, a i drugih sidrerije na ovom trgu često sede napolju upravo na tim stepenicama. Ovde se odrzava čuveni "botellon". Stanovnici Gijona od 15 god pa do nekih 30ak godina se okupljaju ovde svakog vikenda i upravo na tim stepenicama piju sidru. Botellon je dosta poznat i rasprostranjen u Španiji, a predstavlja sedenje napolju van kafica, restorana uz koju flasu sidre, vina, piva. Policija se uporno bori protiv ovoga ali bezuspešno. Svaki grad ima neke od stalnih mesta za odrzavanje npr u Madridu je to Retiro park, park kod trga Espanña, park Oeste, u Barseloni je to park kod Trijumfalne kapije ili Barseloneta.
Tierra Astur na setalistu plaze De Poniente, divan ambient ukrašen stotinama ako ne I hiljadama flaša sidre. Čitav plafon ovog restorana pa i veliki deo enterijera uradjen je od zelenih flaša. Separeovi su izradjeni tako da podsećaju na drvena burad u kojima se čuva pomenuto piće. Mesto koje zaista morate posetiti. A ukoliko ga već posetite onda ne možete a da neprobate neko od mnogih španskih tradicionalnih jela koja se nalaze na meniju. Ovo su samo neka koja ne smete propustiti da probate;
tortille - nešto poput grčke musake, pravi se od krompira, jaja i luka, a po želji se može dodati i paprika, spanać ili chorizo kobasica ,
patatas tres salsas - krompir sa tri vrste preliva, jedan je od paradajza i dosta je pikantan, drugi je od belog luka, a treći od sira Cabrales koji ima dosta jak ukus i proizvodi se u ovoj oblasti ,
pastel de cabracho - pašteta od ribe, tačnije od škarpine,
picadillo de chorizo - recimo da je vrsta moce od mesa iz kobasice chorizo.
crocetas i empanadas - mali zalogajčići od tunjevine, bakalara, šunke ili piletine ,
pulpo gallego - specijalitet od hobotnice koji se najčešće služi u Galisiji ali ga I ovde možete naći I probati,
fabada asturiana - pasulj na asturianski način ,
arroz con leche - nešto poput našeg suklijaša,
flan - flan od jaja, zatim kafe ….,
tarta de abuela - bakina torta od keksa i ćokolade .
El Sauco se nalazi u kraju poznatom pod nazivom Llano. Ovaj kraj je poznan po velikom broju sidreria. Tradicionalni restoran sa drvenim stolicama i stolovima. Prijatan ambijent gde ćete se cčk i medju ljudima koje prvi put vidite u životu osetiti kao da ste kod svoje kuće. To je ono što krasi Španiju i ovo područje. Ono što će vas možda još zaprepastiti jeste da uz svako piće dobijate meze u koje spada ili parce pice, tortilje, španska kobasica ili krokete ili pak nešto sasvim treće. Ali u svakom slučaju za 3e koliko je potrebno da izdvojite za dva mala piva ili 4e za 2 vina dobićete i nešto od hrane što će vas zasititi. Pablo Juanes i njegova žena Karmen su davne 1977godine otvorili restoran Sauco. Kako i sami kažu počeci nisu bili ni malo laki, ali malo po malo, iz godine u godine pretvorili su ovo mesto u kuću dobre hrane. Dobitnici su brojnih nagrada na polju gastronimije i dugogodišnji izlagači na feriji ( sajmu ) hrane u Gijonu, kao i na sajmu sidre koji se tradicionalno održava od 1969godine. Za flašu sidre treba izdvojiti od 2 do 2,5e a za kompletan meni koji podrazumeva predjelo, glavno jelo i desert od 9-25e.
Ukoliko više volite modernije barove onda će vam se ovih nekoliko sigurno dopasti:
La Competencia iako nije tipična sidrerija to je mesto koje morate posetiti kao i većina stanovnika Gijona. Ovo je jedno od najčešćih mesta sastanka I mesto na kom se prate sve utakmice.
Copas rotas je kafić koji je u svako doba dana pun. Ono čime privlači sve, jeste cena od 1e za sva pića. Ovaj bar možete naći na tri lokacija u gradu. Na samom trgu, u ulici koja vodi do luke I treća lokacija je u neposrednoj blizini plaže San Lorenzo.
Ukoliko želite da piće popijete uz uzivanje u najlepšem pogledu na grad onda vam predlažem da posetite neki od ovih lokala: Belavista , Ocean , Paparazzi playa, Abba playa. Na samom kraju plaže San Lorenzo tik uz reku Piles nalazi se hotel Abba koji tokom letnjih meseci otvara svim posetiocima vrata svog restorana na samom krovu. Kao što i sami možete da predpostavite pogled je i više nego čaroban. 300m dalje nalazi se i terasa Belavista. Ovo su dve terase koje pružaju posetiocima najlepši pogled na reku Piles i plažu San Lorenzo. Sa druge strane tačnije u blizini plaže De Poniente nalaze se druga dva lokala. Odmah do luke smešten je koktel bar Ocean. Za razliku od ostala tri lokala on nije na spratu i nemate toliko širok pogled ali svakako ćete uživati u pogledu na luku, plažu i Park Jardines de la Reina. Na samo par koraka dalje nalazi se i poslednji ali po meni najlepši pogled na grad i to upravo sa terase restorana Paparazzi playa. Ovde je najlepše doći uveče, kada polako počne da se spušta mrak a po gradu se upali milion lampi. Pogled je i više nego savšen, a uz takav pogled uživanje je zagarantovano.