Svima su poznata Gaudijeva dela u Barseloni poput parka Güell, Casa Mila, Casa Batllo ili Sagrada Familia, ali malo ko zna da njegovi veličanstveni radovi krase i ostale gradove. Bio je jedan od onih arhitekata koji je išao korak ispred svih, ali ujedno i jedan od onih koji za života i nije bio mnogo prihvaćen i shvaćen. Mnogi njegovi projekti su bili odbijeni ili je pak on morao da odbije rad na nekim projektima iz razloga što nije mogao da nadje nekog ko će verovati njegovim ponekad suludim idejama. Mali broj ljudi je mogao da saradjuje sa njim. Osim što je bio donekle čudan i u to vreme mnogo moderan po pitanju arhitekture, bio je i veoma precizan i detaljan. Neki kažu da je upravo to bio razlog zbog kog nikada nije uspeo da završi svoje najveće delo, Sagrada Familia. Kao osoba je važio za poštenog, kulturnog i veoma obrazovanog čoveka. Bio je dosta introvertan, živeo je u nekom svom svetu, u svojim delima. Nije bio komunikativan niti druželjubiv što je dovelo do toga da se nikada nije ni oženio. Veliki vernik, katolik koji je svu svoju strast prema veri izrazio kroz katedralu Sagrada Familia. Kao što i sam naziv katedrale govori “sveta porodica” verovao je u porodicu kao neraskidivu i najjaču vezu. Ovoj veličanstvenoj gradjevini je posvetio čak 43godine svog života. Poslednjih godina života posvetio se isključivo ovom projektu i na veliku žalost nije uspeo da ga završi. Živeo je skromno, povučeno, bez želje da bude primećen ili slavljen. Novac za razliku od vere nije bio glavni pokretač njegovog života. Isto tako je i preminuo, skromno i pomalo tužno. Naime 1926godine pregazio ga je tramvaj dok se vraćao iz crkve. Ljudi koji su ga videli su mislili da je prosjak i niko nije želeo da mu pomogne sve dok nije naišao jedan mladi policajac koji ga je odveo u bolnicu, ali nažalost prekasno. Iako je najduže živeo i radio u Barseloni, svoj pečat je ostavio i u drugim gradovima. Sve to zahvaljujući njegovim dugogodišnjim prijateljstvima sa mnogim biskupima širom zemlje. Zahvaljujući njihovoj veri u rad i delo Gaudija ove gradjevine krase gradove Španije od severa pa do juga.
Palacio Episcopal en Astorga Gaudi je pozvan od strane biskupa da obnovi unutrašnjost palate u kojoj je živeo, a koja je oštećena u požaru. Pošto je tada radio na nekim drugim projektima nije mogao odmah da prihvati posao. Polako je smišljao šta bi mogao da uradi, crtao skice i prvi radovi su započeti tek posle smrti biskupa. Medjutim novi biskup je bio tradicionalan za razliku od Gaudija koji je za to vreme bio i suviše moderan, biskup nije razumeo tu vrstu umetnosti i došlo je do brojnih nesuglasica. Takodje je došlo do krize, novac za radove je kasnio i Gaudi je rešio da napusti ovaj projekat. Posle brojnih pokušaja drugih arhitekata i mnogo nagovora Gaudi završava svoj projekat. Po završetku palata je dobila drugu namenu i sada je muzej.
Casa Botines en León
Po završetku palate Astorga, Gaudija njegov prijatelj, poznati poslovni čovek Barselone, Eusebi Güell, preporučuje da izgradi predstavništvo tekstilne firme u centu Leonu. Ova gradjevina je morala da se uklopi u okruženje, tačnije uz Catedral de Leon, crkvu San Isidoro i manastir San Marcos. Zbog toga je Gaudi koristio materijale koji nisu bili uobičajni za njega i gradjevina nije bila ni nalik ostalima koje je radio. Gaudi je uzeo u obzir i to da zime u Leonu znaju da budu jake i duge pa su zidovi dosta debeli kako bi se na neki način unutrašnost očuvala od hladnoće. Zgradu krase četiri tornja. Sastoji se iz četiri sprata, podruma i podkrovlja. Na prvom spratu su poslovni prostori, u podrumu magacini, na drugom su bili stanovi vlasnika, dok su treći i četvrti sprat bili za izdavanje. Trenutno je u ovoj zgradi sedište banke Caja España. Pre nekoliko godina je prekoputa ove veličanstvene gradjevine uradjen Gaudijeva statua u bronzi.
Capricho Nalazi se u Kantabriji. Radjeno je po želji grofa od Comillas koji je bio svekar poznatog poslovnog čoveka iz Barselone, Eusebi Güell. Grof je želeo da sagradi luksuznu rezidenciju u orjentalnom stilu. Naravno ovaj posao je dodeljen Gaudiju. Zdanje ima toranj poput onih na džamijama. Ceo toranj krasi prelepi keramički mozaik. Pošto je grof voleo muziku i zdanje krasi veliki broj detalja vezanih za muziku. Tako na primer prozore krase notni sistemi, ograde su ukrašene notama, kvake na vratima su u obliku violinskog ključa. Čak se pri otvaranju vrata i prozora stvara muzika. Vlasnik je u ovome mogao da uživa samo 7 dana jer je iznenada preminuo. Zdanje je prešlo u ruke japanske firme. Pravo ime ovog zdanja jeste Villa Quijano, ali je Gaudi rešio da ga prekrsti u Capricho što u prevodu znači hir. Ovaj naziv je dobio iz razloga što je bio poslednji hir grofa i jer ovakav luksuz može da bude samo posledica hira. U dvorištu ovog zdanja se nalazi statua Gaudija.
Catedral de Palma de Mallorca Biskup Palma de Mallorce, Pere Campins Barcelo želeo je da renovira katedralu. Zbog toga je rešio da ovaj posao poveri Gaudiju. On naime nije morao da gradi novu katedralu već da postojeću, koja se zbog godina već polako urušavala, vrati u stanje u kom je bila u vreme kada je izgradjena. Medjutim Gaudi je dodao neke detalje koji su bitno promenili unutrašnjost katedrale. Ovaj projekat je bio loše prihvaćen kako od stanovništa tako i od čelnih ljudi crkve. Sve to je dovelo do toga da Gaudi napusti projekat i nikad ne završi renoviranje katedrale.
Hotel Attraction Ako ste mislili da je Gaudi bio poznat samo na teritoriji Španije onda se varate. Naime dvojca američkih biznismena su tokom svog boravka u Španiji imala čast da upoznaju Gaudija i vide neka od njegovih dela. Inpresionirani njegovim stvaralaštvom nude mu posao na projektu izgradnje Hotela Attraction u Njujorku. Hotel je trebao da se izgradi na Menhetnu i predvidjeno je da bude visok 360m, čime bi se svrstao u najvišu gradjevinu Njujorka u to vreme. Medjutim Gaudi nikada nije imao mogućnost da uradi ovo delo. Pravi razlog se ne zna, postoje samo nagadjanja poput onih da se razboleo pre početka gradnje, da je radio uporedo na više projekata i nije imao vremena, kao i da je sam odbio posao jer je zgrada trebala da služi isključivo bogatom stanovništvu što se Gaudiju nije dopalo. Malo ko je znao za ovaj Gaudijev poslovni poduhvat, sve do 2003 godine kada su sve svetski mediji počeli da pričaju o mogućnosti da se ovaj projekat ipak realizuje u Njujorku po skicama i nacrtima koje je Gaudi ostavio iza sebe a danas se vredno čuvaju. Naime grad Njujork je želeo da obnovi porušene kule bliznakinje i tada je katedra za modernu arhitekturu koja nosi ime po Gaudiju, a u sastavu je arhitektonskog fakultete u Barseloni čiji je student bio i sam Gaudi, ponudila Njujorku ovaj projekat. Projekat je nažalost odbijen, ali je bez obzira na to vredan pomena. Slike ovog hotela se pojavljuju u naučno-fantastičnoj seriji Fringe.